Po podacima Međunarodne asocijacije za osiguranja u poljoprivredi iz Pariza (International association of agricultural production insurers), Španija je evropska zemlja s najvećim gubicima, uzrokovanih gradom, u poljoprivredi. Godišnje štete od ove nepogode u Španiji dostižu iznos od 100 miliona eura. U Evropi su zabilježena dva slučaja grada sa vrlo velikim iznosima kinetičke energije, oba u Španiji. Prvi je izmjeren na području „Leide s“ 1 664.3 J m² i  maksimalnom  veličinom  zrna od 36.5 mm, a  drugi na  području „Pla d’ Urgele”, s izmjerenih 1 567.0 J m² i maksimalnim promjerom zrna od 56.4 mm. Španija je zemlja sa dugom tradcijom zaštite od grada. Kao prva sredstva za zaštitu od grada u španskim regijama „Kastilja-Leon“, „Kastilja-La Manča“ te „Valensiji“ i „Aragonu“ korištena su crkvena zvona. Od pedesetih godina XX vijeka španski farmeri se u većoj ili manjoj mjeri organizuju radi suzbijanja pojave grada, putem raketa punjenih eksplozivom, slično kao i u Italiji. Tih godina započinje i proizvodnja pomenutih raketa u Španiji. U drugoj polovini šezdesetih godina XX vijeka, rakete pored eksploziva sadrže i srebro-jodid a njihova upotreba raste. U finansiranju nabavke ovakvih raketa španskim farmerima pomažu i lokalne uprave. Radilo se o raketama malog dometa, koje su ispaljivane ispred gradonosnih oblaka i kao takve se mogu i danas nabaviti od proizvođača po cijeni od oko 80 eura po komadu.

Reklamni plakat za rakete iz 50-ih godina Strijelac (Alzira 1967.)

Počevši od  1974. godine u Španiji počinje organizovana zaštita od grada, pod rukovodstvom Ministarstva odbrane i Inspektorata za zaštitu biljaka i životinja. Program koji se zasnivao na upotrebi zemaljskih generatora za distribuciju srebro-jodida obuhvatio je pokrajinu „Valensiju“ i djelom „Kastelon“, „Alikante“, „Mursiu“ i „Albakete“. Od 1978. godine započelo se i eksperimentalno zasijavanje gradonosnih oblaka, srebro-jodidom, putem aviona u saradnji između Ministarstva odbrane Španije i  Politehničkog univerziteta u Valensiji. Kao mjerilo uspješnosti korišteni su podaci Španskog udruženja poljoprivrednih osiguranja, koji su procjenili da je usljed grada svake godine u Španiji stradalo 10% poljoprivredne proizvodnje. Gubici od tuče, u prosječno 32 olujna dana godišnje, iznosili su oko 25% od ukupne sume uplaćenog osiguranja, u ekstremnim godinama čak i do 50% od uplaćene sume.

Primjeri šteta od grada u Španiji

Do 1985. godine statistički je utvrđen uspjeh u odbrani od grada između 50 i 60% u odnosu na godine kada nije postojala protivgradna zaštita. U narednom periodu, meteorološki radari su instalirani u „Valensiji“ i „Pamploni“ a kao karakteristično po odbrani od grada u Španiji se izdvaja nekoliko područja. Dolinu Rijeke „Ebro“ brane udruženja poljoprivrednika pomoću eksplozivnih  raketa sa sumpornom i hlorovodoničnom kiselinom. Generatori ili srebro-kalijumjodid plamenici se koriste u područjima: „CEAL“ („Kastelon“, „Valensia“, „Alikante“, „Mursia“, „Albakete“ i „Kuenka“- dio sa najdužim iskustvom), „ADEGRAMAN“ („La Manča“ koja obuhvata grad „Toledo“, „Real“, „Kuenku“ i „Albakete“), „NALOGAL“ („Navara“, „Logrono“, „Alava“ te područja provincija „Saragosa“ i „Teruel“) koja obuhvataju ukupno 6 miliona hektara. Područja se šire na inicijativu farmera putem udruženja, sindikata a uz podršku Ministarstva poljoprivrede Španije. Vođeni iskustvima i uspjehom francuske organizacije „ANELFA“, od kraja devedesetih godina XX vijeka u Španiji se gradi mreža automatskih zemaljskih generatora, uvezanih s meteorološkim radarima.

Eksplozivne protivgradne rakete „Cetme cota“ 3000 iz 1990-ih

Nezavisno istraživanje na temelju podataka iz španskog Ministarstva poljoprivrede je pokazalo značajno smanjenje šteta od grada preventivnim djelovanjem generatorima sa zemlje. Sa automatizacijom generatora najdalje se otišlo na sjeveru Španije (Consorcio por la Lucha de Antigranizo Aragon).

Meteorološki radar u Saragosi

Projekt automatskih generatora se razvija u dva područja, koja se nalaze u „Saragosi“ i „Teruelu“ ( Dolina „Ebra“) Prvo je područje „Valjalona“, koje predstavlja planinsku regiju sa čestom pojavom grada i gdje je na području od 6500 km² razmješteno 30 automatskih protivgradnih stanica. Drugo područje je „Bajo Aragon“, takođe planinska regija gdje je na području od 2500 km² razmještena 21 automatska protivgradna stanica. Svaka stanica je opremljena sa automatskim prizemnim generatorom koji sagorjeva otopinu od 1,2% srebro-jodida u acetonu.

Radarska slika radara Univerziteta u Barceloni

Prognoza tj. najava grada dolazi sa Univerziteta u „Leonu“, koje posjeduje meteorološki radar instalisan na periferiji „Saragose“. Radar je „S“-banda a za određivanje fizičkih parametara gradonosnih ćelija koristi se računarski program „Titan“. Generatori počinju sa radom najmanje jedan sat prije nailaska nevremena. Protivgradna sezona traje od 15. maja do 30. septembra. Tokom jedne sezone, prosječno je oko 50 dana sa radom stanica i za to vrijeme se utroši oko 250 kilograma srebro-jodida. Radi praćenja rezultata tokom 2003. godine je formirana mreža od 100 gradomjera (hailpad) raspoređenih na svakih 5 kilometara. Pomenutu mrežu gradomjera održava Unierzitet u „Leonu“. Pored navedene mreže formirana je i mreža od 172 gradomjera u „Leidi“, koju održava udruženje za Zaštitu bilja. Laboratorija za atmosfersku fiziku univerziteta u „Leonu“ priprema izvještaj o radu sistema nakon deset godina zaštite od grada na više od 760 000 hektara zaštićenih u „Aragonu“. Proširenje sistema tj. branjenog područja 
može doći samo po zahtjevu udruženja poljoprivrednika a preko organa lokalnih uprava. Pri tome troškovi održavanja sistema padaju na svaku od regija, koji su po podacima iz 2009. godine oko 0,50 eura po hektaru. Po podacima dostupnim u štampi, troškovi rada sistema automatskih generatora su u 2009. godini iznosili 500 000 eura. Efikasnost pomenutog sistema u odbrani od grada u Španiji su procijenili na 40%.

Kartografski prikaz mreže gradomjera u Španiji
Automatski generator

IZVORI:

  1. T. Rivases, La efectividad de los sistemas antigranizo se sitúa en el 40%, El Periódico de Aragón, 22.08.2010.
  2. Isabel G. Villarroel, Avionetas del Moncayo exige una ley nacional de vuelos antigranizo, Elnortedecastilla, 20.06.2011
  3. Manuel Ceperuelo Mallafre, Identificación y caracterización del granizo mediante el radar meteorológico, pág. 37. Tesis doctoral presentada en el Departament d'Astronomia i Meteorologia de la Universitat de Barcelona. Barcelona, Juny 2008
  4. Julio Garcia Sanjuan, Pedriscos y granizadas, Ministeri odea agricultura,Publicaciones de extension agraria, Núm. 20-76 HD 
  5. R. Romero, F. Torrecillas, I. Solera, Evaluación de la efectividad de las actuaciones de defensa aérea antigranizo en la zona de Levante: primeros resultados, Becarios de la Cátedra de Estadística de la E.T.S.I.A. de Valencia.,Bol. Serv.Plagas, 8: 169 1977.
  6. R. Romero y S. Balasch, Evaluación de la efectividad de las actuaciones de defensa aérea antigranizo en la zona de Levante: resultados definitivos, Bol. Serv. Plagas, 11:163-171, 1985.
  7. J. Dessens, C. Berthet, JL. Sanchez, Anelfa, Toulouse, France,Laboratory of Atmospheric Physics. IMA. University of León, Spain, Mitigation of hail damages by cloud seeding in France and Spain, European Conference on Severe Storms, Landshut, Germany, 12 – 16 October 2009.
  8. J. L. Sánchez, M. Torá, L. López J. Dessens and E. García-Ortega, Physical evaluation of a hail suppression project with silver iodide ground generators in Leida (Spain), L. Física de la Atmósfera. IMA. Univ. de León, Spain, ADV Terres de Ponent . Lleida. Spain, ANELFA. France