Geografski položaj i reljef Bugarske su takvi da su pojave olujno-gradonosnih procesa česte. Samim tim, štete od grada u Bugarskoj su velike, i godišnje dostižu vrijednost do 60 miliona eura. Za zaštitu od ove štetne pojave u Bugarskoj je zadužena Agencija za protivgradnu zaštitu, pri Ministarstvu poljoprivrede. Agencija je osnovana 1968. godine, kao jedna od kancelarija pomenutog Ministarstva a prve lansirne rampe za protivgradne rakete su postavljene u južnoj Bugarskoj, oko Plovdiva 1969. godine i branile su područje veličine oko 1000 km². Metodologija rada, kao i rakete, tipa Alzanj i Oblako, preuzeti su iz tadašnjeg SSSR-a. Istraživanja u cilju poboljšanja rezultata su implementirana kroz realizaciju nacionalnih istraživačkih programa u saradnji sa naučnicima i specijalistima iz bivšeg SSSR-a, SAD-a, Mađarske i bivše Jugoslavije. Dobijeni rezultati omogućili su dalji tehnološki razvoj i proširivanje teritorija djelovanja protivgradne zaštite. Karakteristika peroda 1970-1975. godine je primjena šema zasijavanja oblaka sa raketama Oblako, PGIM i Alazanj. U periodu 1974-1982. godine korišteni su S-pojasni radari i fizičko-statistički metod za radarsko otkrivanje oblaka sa gradom a u periodu 1979-1988. godine se uvode sovjetski radari MRL-5 zajedno sa metodom za otkrivanje oblaka sa gradom i šemama za zasijavanje oblaka. U periodu 1985-1990. godine uvode se programi za utvrđivanje objektivnosti operacija protivgradne zaštite a nakon 1994. godine promjenjen je materijal (reagens) za zasijavanje oblaka sa olovo-jodida na srebro-jodid. U periodu 1998-2000. godine prelazi se na domaće raketne sisteme MTT-9M i LOZA, a u periodu 1993-2003. godine rađeno je na automatizaciji radara MRL-5. Intenzivan naučni rad u Bugarskoj je pokrenut u periodu 1976-1996. godine i obuhvatio je područje sliva rijeke Marce s ciljem ublažavanja pojave grada na oko 11 000 km² poljoprivrednih površina. Na posmatranom području štete od grada su dostizale i 40%. Dobijena klimatska studija pojave grada, na pomentom području, pokazala je da je u prosjeku 65 dana sa pojavom grada, od čega se 71% javlja u periodu od 15. maja do 31. jula s maksimalnom frekvencijom u junu. Tokom godina, s povećanjem iskustva stručnjaka iz Agencije i poboljšanja tehničkih mogućnosti stvorena je metodologija prilagođena uslovima Bugarske.


Paralelno sa poslovima protivgradne zaštite, u periodu 1991-1994. godine, vršeni su i eksperimenti za povećanje kišnih padavina iz konvektivnih oblaka koji ne nose grad. Područje koje je bilo ohvaćeno ovim eksperimentom nalazilo se na geoprostoru južne Bugarske i bilo je veličine 2000 km2. Od grada branjeno područje Bugarske danas obuhvata 17 000 km², od čega je 12 300 km² poljoprivredno zemljište. Pomenuto područje je podjeljeno na devet protivgradnih radarskih centara u regijama: „Vidin, Montana, Vratsa, Pleven, Pazardžika, Plovdiv, Stara Zagora i Sliven“.

Ranija pomenuta modernizacija meteorološkog radarskog sistema u Bugarskoj, realizovana je u periodu 2005-2009. godine kada su na nivo RAPIRA modernizovana tri meteorološka radara i to u: Plovdivu (Golem Čardak), Slivenu (Staro Selo) i Vratsama (Bardarski Geran). Radari su modernizovani sistemom IRIS (Interaktivni radarski informacijski sistem) finske firme VAISALA. Sistem RAPIRA je dizajniran za obradu i vizualizaciju meteoroloških radarskih informacija radara MRL-5-IRIS, te prati razvoj gradonosnih procesa, upravlja zasijavanjem oblaka sa vremenski kontrolisanim ispaljivanjem protivgradnih raketa. Modernizacija je pored navedenog softvera obuhvatila i ugradnju radarskih predajnika, proizvođača VAISALA te doplera istog proizvođača. Podaci dobijeni radarskim osmatranjem sa tri modernizovana radara se objedinjuju u Informacionom centru u Sofiji, odakle se prosljeđuju korisnicima.
Kompletno finansiranje troškova protivgradne zaštite u Bugarskoj je iz državnog budžeta iz koga se za ove namjene godišnje izdvaja oko 6,1 milion leva ( 3 120 200 eura). U bugarskoj Agenciji za protivgradnu zaštitu nalaze se 164 zaposlena, a na terenu je razmješteno oko 600 lansirnih mjesta. Godišnji utrošak raketa se kreće od 3500-4500 ispaljenih raketa što je adekvatno novčanom iznosu od 3-3,5 miliona leva. Tačna, pojedinačna, cijena raketa, bugarske proizvodnje, u literaturi nije navedena već se u medijima barata sa ciframa od 300 američkih dolara i 415 eura, pri čemu se ne navode tipovi raketa (1euro=1,95 leva).

U Bugarskoj, svoj modernizovani radarski sistem, protivgradne zaštite, smatraju najsavremenijim u Evropi. Kao stepen efikasnost protivgradne zaštite iznosi se 73%. Istraživanjima za ranije periode, upotrebom fizičko-statističkog pristupa (regresivni metod), za 3 područja protivgradne zaštite u periodu 1972-1979. godine, utvrđeno je godišnje srednje smanjenje šteta od grada od 43 do 55%. Godišnje vrijednosti variraju u velikim intervalima (6-90%) zavisno od žestine grada u sezoni. Nivo smanjenja šteta od grada u danima padanja grada bio je podjednak (46-55%). Utvrđeno je smanjenje od 45%, za procjenjivani period 1972-1979. godine. Korištenjem istorijskog perioda 1952-1971. godine, utvrđeno je smanjenje područja oštećenog gradom za 75%. Kao pozitivno iskustvo se navodi Smanjenje potrošnje raketa, za 3-6 puta po danu zasijavanja i za 5-7 puta po zasijavanoj ćeliji, što je primjenjeno nakon promjene reagensa sa olovo-jodida na srebro-jodid, pri čemu su rezultati suzbijanja grada jednaki ili bolji nego prije. Ono što u Bugarskoj navode kao problem je da još uvijek postoje nezadovoljavajući rezultati kod zasijavanja jakih oluja. Glavni razlozi su: nedovoljno znanje o fizici oblaka i procesima u olujama na različitim područjima, upotreba samo jedne hipoteze i samo jedne vrste raketa.

Otežavajuća su i ograničenja za maksimalnu visinu leta protivgradnih raketa, nametnuta od strane kontrole vazdušnog saobraćaja vojne i civilne avijacije; promjene u strukturi poljoprivrednog i osiguravajućeg sistema od sredine 1990-ih, koje jako ograničavaju mogućnosti za procjenu aktivnosti protivgradne zaštite; teškoće kod finansiranja operativnih i istraživačkih aktivnosti protivgradne zaštite od 1990. godine koje su uzrokovale kasniji početak sezone protivgradne zaštite 1993, 1995, 1997 i 1999. godine te izostanak rada 1996. godine. Iz istog razloga je znatno smanjenje istraživačkih programa i eksperimenata na polju modifikacije vremena. U konačnici, rezultati aktivnosti protivgradne zaštite u Bugarskoj smatraju se danas ekonomski veoma korisnim.

IZVORI:
- Petko Boev i Petio Simeonov, Aktivnosti protivgradne zaštite u Bugarskoj, Referat, National Institute of Meteorology and Hydrology, Sofia, Bulgaria, Naljčik2003. (Prevod)
- Rangel Petrov i Kiril Slavov, Iskustva sa upotrebom radara za otkrivanje oluja sa gradom i optimizacija zasijavanja istih, National Institute of Meteorology and Hydrology, Bulgaria, Naljčik 2003. (Prevod)
- Petio Simeonov, Petar Konstantinov, Petko Boev and Rangel Petrov, Research and Operational Cloud Modification Activities in Bulgaria, National Institute of Meteorology and Hydrology, Sofia, Bulgaria
- Petio Simeonov, Rangel Petrov, Lilia Bocheva and Tania Marinova, Pre-project Study on Meteorological Conditions for Hail Suppression and Rain Enhancement aim in South- East Bulgaria, National Institute of Meteorology&Hydrology, Sofia 2007.