Geografski položaj i reljef Bugarske su takvi da su pojave olujno-gradonosnih procesa česte. Samim tim, štete od grada u Bugarskoj su velike, i godišnje dostižu vrijednost do  60 miliona eura. Za zaštitu od ove štetne pojave u Bugarskoj je zadužena Agencija za protivgradnu zaštitu, pri Ministarstvu poljoprivrede. Agencija je osnovana  1968. godine, kao jedna od kancelarija pomenutog Ministarstva a prve lansirne rampe za protivgradne rakete su postavljene u južnoj Bugarskoj, oko Plovdiva 1969. godine i branile su područje veličine oko 1000 km². Metodologija rada, kao i rakete, tipa Alzanj i Oblako, preuzeti su iz tadašnjeg SSSR-a.   Istraživanja u cilju poboljšanja rezultata su implementirana kroz realizaciju nacionalnih istraživačkih programa u saradnji sa naučnicima i specijalistima iz bivšeg SSSR-a, SAD-a, Mađarske i bivše Jugoslavije. Dobijeni rezultati omogućili su dalji tehnološki razvoj i proširivanje teritorija djelovanja protivgradne zaštite. Karakteristika peroda 1970-1975. godine je  primjena šema zasijavanja oblaka sa raketama Oblako, PGIM i Alazanj. U periodu 1974-1982. godine korišteni su S-pojasni radari i fizičko-statistički metod za radarsko otkrivanje oblaka sa gradom a u periodu 1979-1988. godine se uvode sovjetski radari MRL-5 zajedno sa metodom za otkrivanje oblaka sa gradom i šemama za zasijavanje oblaka. U periodu 1985-1990. godine uvode se programi za utvrđivanje objektivnosti operacija protivgradne zaštite a nakon 1994. godine promjenjen je  materijal (reagens) za zasijavanje oblaka sa olovo-jodida na srebro-jodid. U periodu 1998-2000. godine prelazi se na domaće raketne sisteme MTT-9M i LOZA, a u periodu 1993-2003. godine rađeno je na automatizaciji radara MRL-5. Intenzivan naučni rad u Bugarskoj je pokrenut u periodu 1976-1996. godine i obuhvatio je područje sliva rijeke Marce s ciljem ublažavanja pojave grada na oko 11 000 km² poljoprivrednih površina. Na posmatranom području štete od grada su dostizale i 40%.  Dobijena klimatska studija pojave grada, na pomentom području, pokazala je da je u prosjeku 65 dana sa pojavom grada, od čega se 71% javlja u periodu od 15. maja do 31. jula s maksimalnom frekvencijom u junu.  Tokom godina, s povećanjem iskustva stručnjaka iz Agencije i  poboljšanja tehničkih mogućnosti stvorena je  metodologija prilagođena uslovima Bugarske.

Radar MRL-5 u Staroj Zagori
Raketa Loza

Paralelno sa poslovima protivgradne zaštite, u periodu 1991-1994. godine, vršeni su i eksperimenti za povećanje kišnih padavina iz konvektivnih oblaka koji ne nose grad. Područje koje je bilo ohvaćeno ovim eksperimentom nalazilo se na geoprostoru južne Bugarske i bilo je veličine 2000 km2. Od grada branjeno područje Bugarske danas obuhvata 17 000 km², od čega je 12 300 km² poljoprivredno zemljište. Pomenuto područje je podjeljeno na devet protivgradnih radarskih centara u regijama: „Vidin, Montana, Vratsa, Pleven, Pazardžika, Plovdiv, Stara Zagora i Sliven“.

Teritorijalna organizacija branjenog područja u Bugarskoj

Ranija pomenuta modernizacija meteorološkog radarskog sistema u Bugarskoj, realizovana je u periodu 2005-2009. godine kada su na nivo RAPIRA modernizovana tri meteorološka radara i to u: Plovdivu (Golem Čardak), Slivenu (Staro Selo) i Vratsama (Bardarski Geran). Radari su modernizovani sistemom IRIS (Interaktivni radarski informacijski sistem) finske firme VAISALA. Sistem RAPIRA je dizajniran za obradu i vizualizaciju meteoroloških radarskih informacija radara MRL-5-IRIS, te prati razvoj gradonosnih procesa, upravlja zasijavanjem oblaka sa vremenski kontrolisanim ispaljivanjem protivgradnih raketa. Modernizacija je pored navedenog softvera obuhvatila i ugradnju radarskih predajnika, proizvođača VAISALA te doplera istog proizvođača. Podaci dobijeni radarskim osmatranjem sa tri modernizovana radara se objedinjuju u Informacionom centru u Sofiji, odakle se prosljeđuju korisnicima. 
Kompletno finansiranje troškova protivgradne zaštite u Bugarskoj je iz državnog budžeta iz koga se za ove namjene godišnje izdvaja oko 6,1 milion leva ( 3 120 200 eura). U bugarskoj Agenciji za protivgradnu zaštitu nalaze se 164 zaposlena, a na terenu je razmješteno oko 600 lansirnih mjesta. Godišnji utrošak raketa se kreće od 3500-4500 ispaljenih raketa što je adekvatno novčanom iznosu od 3-3,5 miliona leva. Tačna, pojedinačna, cijena raketa, bugarske proizvodnje, u literaturi nije navedena već se u medijima barata sa ciframa od 300 američkih dolara i 415 eura, pri čemu se ne navode tipovi raketa (1euro=1,95 leva).

Radarski centri sa modernizovanim meteorološkim radarima

U Bugarskoj, svoj modernizovani radarski sistem, protivgradne zaštite, smatraju najsavremenijim u Evropi. Kao stepen efikasnost protivgradne zaštite iznosi se 73%. Istraživanjima za ranije periode, upotrebom fizičko-statističkog pristupa (regresivni metod), za 3 područja protivgradne zaštite u periodu 1972-1979. godine, utvrđeno je godišnje srednje smanjenje šteta od grada od 43 do 55%. Godišnje vrijednosti variraju u velikim intervalima (6-90%) zavisno od žestine grada u sezoni. Nivo smanjenja šteta od grada u danima padanja grada bio je podjednak (46-55%). Utvrđeno je smanjenje od 45%, za procjenjivani period 1972-1979. godine. Korištenjem istorijskog perioda 1952-1971. godine, utvrđeno je smanjenje područja oštećenog gradom za 75%. Kao pozitivno iskustvo se navodi Smanjenje potrošnje raketa, za 3-6 puta po danu zasijavanja i za 5-7 puta po zasijavanoj ćeliji, što je primjenjeno nakon promjene reagensa sa olovo-jodida na srebro-jodid, pri čemu su rezultati suzbijanja grada jednaki ili bolji nego prije. Ono što u Bugarskoj navode kao problem je da još uvijek postoje nezadovoljavajući rezultati kod zasijavanja jakih oluja. Glavni razlozi su: nedovoljno znanje o fizici oblaka i procesima u olujama na različitim područjima, upotreba samo jedne hipoteze i samo jedne vrste raketa.

Displej MRL-5 IRIS

Otežavajuća su i ograničenja za maksimalnu visinu leta protivgradnih raketa, nametnuta od strane kontrole vazdušnog saobraćaja vojne i civilne avijacije; promjene u strukturi poljoprivrednog i osiguravajućeg sistema od sredine 1990-ih, koje jako ograničavaju mogućnosti za procjenu aktivnosti protivgradne zaštite; teškoće kod finansiranja operativnih i istraživačkih aktivnosti protivgradne zaštite od 1990. godine koje su  uzrokovale kasniji početak sezone protivgradne zaštite 1993, 1995, 1997 i 1999. godine te izostanak rada 1996. godine. Iz istog razloga je  znatno smanjenje istraživačkih programa i eksperimenata na polju modifikacije vremena. U konačnici, rezultati aktivnosti protivgradne zaštite u Bugarskoj smatraju se danas ekonomski veoma korisnim.

IZVORI:

  1. Petko Boev i Petio Simeonov, Aktivnosti protivgradne zaštite u Bugarskoj, Referat, National Institute of Meteorology and Hydrology, Sofia, Bulgaria, Naljčik2003. (Prevod)
  2. Rangel Petrov i Kiril Slavov, Iskustva sa upotrebom radara za otkrivanje oluja sa gradom i optimizacija zasijavanja istih, National Institute of Meteorology and Hydrology, Bulgaria, Naljčik 2003. (Prevod)
  3. Petio Simeonov, Petar Konstantinov, Petko Boev and Rangel Petrov, Research and Operational Cloud Modification Activities in Bulgaria, National Institute of Meteorology and Hydrology, Sofia, Bulgaria
  4. Petio Simeonov, Rangel Petrov, Lilia Bocheva and Tania Marinova, Pre-project Study on Meteorological Conditions for Hail Suppression and Rain Enhancement aim in South- East Bulgaria, National Institute of Meteorology&Hydrology, Sofia 2007.