Zaštita od grada u Hrvatskoj

Prvi pokušaji zaštite od grada u Hrvatskoj vezuju se za kraj XIX vijeka kada se od ove nepogode pokušavalo odbraniti i to zvonjenjem i pucanjem iz mužara (prangija) pri nailasku nevremena. Godine 1956., u organizaciji poljoprivredne službe Križevci, prvi puta se krenulo u poslove organizovanja zaštite od grada, raketama malog dometa kao sredstvom za unos jezgri kristalizacije u oblake. Rakete su bile vertikalnog dometa 1000 metara i lansirale su se sa štapa. Radilo se po uzoru na sisteme razvijene u Francuskoj. Dejstvo se sprovodilo ispod baze oblaka, a odluku o djelovanju donosio je raketar na osnovu efekata koji prethode ili prate olujno nevrijeme (jak vjetar, grmljavina i sl). Područje djelovanja vrlo brzo se širilo unutar međuriječja Save i Drave. Sredinom 1960-ih godina se Hidrometeorološki zavod SR Hrvatske uključuje u zaštitu od grada prikupljanjem novih stručnih saznanja, pisanjem uputstava i pokušajem unapređenja djelatnosti uvođenjem radarskog praćenja gradoopasnih oblaka. Zavod se 1967. godine na području Virovitice uključio direktno u operativni rad na zaštiti od grada, tako što je preko lokalnih radio stanica davao specijalizovanu prognozu za raketare. Uz lansiranje raketa raketari su započeli sa bilježenjem pojava od značaja za zaštitu od grada. Istovremeno je počeo rad na objedinjavanju rascjepkanih područja sa zaštitom od grada u jedinstveni sistem. Te godine je na geoprostoru većem od 60% ukupnog područja međurječja Save i Drave radilo 663 protivgradnih stanica sa raketama malog dometa. Iste godine Zavod je završio, kako se tada zvao, „Projekt jedinstvenog radarski dirigiranog sustava obrane od tuče”. Godine 1970. na Psunju je proradio prvi Radarski centar. Iz godine u godinu, u rad sistema zaštite od grada su se uključivali novi radarski centri. Radilo se sa starim, prerađenim, vojnim radarima 3Mk 7, dobivenim pedesetih godina kao vojna pomoć. Tokom 1976. godine u upotrebu je ušla nova raketa SAKO 6-3, srednjeg dometa. Godine 1980. u rad se uključuje i radarski centar Osijek, tako da je sistem obuhvatio cio geoprostor Međurječja Save i Drave.

Na pomenutom geoprostoru, površine oko 22 000 km² ,  bilo je raspoređeno 711 protivgradnih stanica i 9 Radarskih centara. Iste godine u operativni rad se uvode nove protivgradne rakete TG-10 dometa do 10 km. Narednih godina uslijedilo je širenje mreže protivgradnih stanica opremljenih raketama velikog dometa, te postavljanje novih meteoroloških radara, WSR 74S, osmatračkog dometa do 240 km, na centre Sljeme i Osijek. Sredinom osamdesetih godina uvedene su metodološke promjene u radu, naročito u pogledu osavremenjivanja kriterijuma za zasijavanje oblaka. Takođe, pojavljuju se novi tipovi kvalitetnijih raketa velikog i srednjeg dometa (PP-8, MTT-8….) Društveni interes za zaštitu od grada rastao je iz godine u godinu, što je kulminiralo 1988. godine kada je „Obrana od tuče” u  SR Hrvatskoj proglašena djelatnošću od opšteg društvenog interesa, i kada je donesen zakon kojim se regulisalo funkcionisanje i finansiranje djelatnosti. Tokom 1990. godine Hidrometeorološki zavod SR Hrvatske od lokalnih SIZ-ova preuzima kompletnu nadležnost nad organizacijom i provođenjem zaštite od grada, kako stručni, tako i operativni rad na terenu. Razrađeni su planovi modernizacije radarskih centara i sistema zaštite od grada te se  krenulo u njihovu realizaciju. Po izbijanju rata u Hrvatskoj, u periodu od 1991. do 1992. godine, prekinut je rad na zaštiti od grada. Nakon obnavljanja aktivnosti razvijao se i projekat uvođenja zaštite prizemnim generatorima, prije svega zbog nemogućnosti nabavke protivgradnih rakete kao i obnove sistema na nekim područjima. Godine 1994. na Radarskom centru Bilogora instaliran je novi meteorološki dopler radar, DWSR 88S, jedan od 5 prije rata planiranih i naručenih.

Godinu dana kasnije, „Đuro Đaković” je, u saradnji sa firmom „Makpetrol” iz Makedonije, proizveo prvu hrvatsku protivgradnu raketu ALT-9, dometa do 8 km. Tokom višegodišnje eksploatacije rakete ALT-9 su pratili brojni problemi te je ista povučena iz upotrebe a proizvodnja je prekinuta. Po završetku ratnih sukoba krenulo se u obnovu sistema zaštite od grada. Godine 1996. ponovo je izgrađen, u ratu porušeni, radarski centar u selu Gorice kod Nove Gradiške.

Od 1994. godine počeli su poslovi na digitalizaciji starih radara „3Mk7“, i potom tehnička prerada dijelova i montaža na radarske centre, tako da su do 1998. godine na svim radarskim centrima koji su imali stare radare (Varaždin, Trema, Stružec, Gorice i Gradište) postavljeni modernizovani radari „MER 93S“.

Uprkos, dokazanoj višedecenijskoj, uspješnosti u sprovođenju protivgradne zaštite bilo je sistematskih pokušaja njenog ukidanja u Hrvatskoj, kako bi se novac namjenjen za njen rad utrošio u druge svrhe. Način na koji se pokušao umanjiti efekat i ubrzati gašenje odjela bio je u ne pravovremenom doznačavanju sredstava, ne nabavljanju protivgradnih raketa i slično. Sve je kulminiralo 2004. godine u avgustu, kada je nevrijeme praćeno gradom poharalo branjene dijelove Hrvatske, a raketa za dejstvo nije bilo. Događaj je proizveo smjenu direktora DHMZ-a. Mediji su prenijeli izjavu bivšeg direktora, iz koje se vidi da je imao namjeru gašenja „neučinkovite” i skupe službe, otvoreno zastupajući  pasivne metode zaštite od grada. U medijima se najčešće iznosi nezadovoljstvo trenutnim stanjem protivgradne zaštite u Hrvatskoj. Kao razlog se najčešće iznosi  nehomogenost mreže protivgradnih stanica što je najprije posljedica nedovoljnog finansiranja tokom posljednjih nekoliko godina te problemi sa uvezenim protivgradnim raketama. Osnovni program rada prošlih godina bio je finansiran iz Proračuna Republike Hrvatske (50%), osiguravajućih društava (25%) i županija (25%), ali su novčana sredstva prikupljana nepravovremeno i  nikada u punom iznosu. Usljed zainteresovanosti Osječko-baranjske županije za zaštitu od grada, a  kako  do  tada  nije  bila  obnovljena  mreža protivgradnih stanica u Baranji i istočnoj Slavoniji, 2005. godine je aeroklub Osijek krenuo u samostalno djelovanje na području pomenute županije. Za ove namjene Osječko – baranjska županija godišnje izdvaja 63 000 Eura. Od 2006. godine slične projekte zasijavanja gradoopasnih oblaka iz aviona eksperimentalno su sprovodile Međimurska i Varaždinska županija. Ove dvije županije su snosile troškove pilot projekta od ukupno 111 200 Eura u odnosu 40 : 60 %. Po obnavljanju mreže protivgradnih stanica Osječko-baranjske županije, Projekt obrane od grada avionskim generatorima provodi se kao dopuna postojećeg sistema a u  cilju što kvalitetnije zaštite od elementarne nepogode grada poljoprivredne proizvodnje i materijalnih dobara.

Efikasnost avio zasijavanja oblaka putem vazduhoplova ocjenjeni su na osnovu ukupnih šteta od grada i umanjenje šteta iznosi 50% u odnosu na period prije korištenja avio zasijavanja.

Djelatnost protivgradne zaštite u Hrvatskoj se trenutno sprovodi na geoprostoru 13 županija tj. na geoprostoru međurječja Save i Drave, Međimurja i dijela međurječja Save i Kupe. Na branjenom geoprostoru, ukupne površine preko 25 000 km² raspoređeno je 590 generatorskih stanica od kojih je 365 opremljeno i raketama. Radarski centri sa kojih se rukovodi operativnim radom su: Puntijarka, Trema, Bilogora, Varaždin, Stružec, Osijek, Gorice i Gradište. Tri Radarska centra opremljena sa meteorološkim radarima velikog dometa, a na preostalih pet radi se sa digitalizovanim radarima MER 93S. Za sezonu zaštite od grada 2009. godine u Hrvatskoj je utrošeno 5 000 000 Eura. U toku pomenute sezone ispaljeno je 3361 komada protivgradnih raketa (u sezoni 1986. godine ispaljeno je 14 675 raketa) i utrošeno je 100 564 litre otopine za prizemne generatore.

IZVORI:

1. Gelo B. i sar., Završno izvješće o obrani od tuče, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb, 2005.
2. Tomislav Kovačić, Jedan način utvrđivanja učinka obrane od tuče u Hrvatskoj, Hrvatski meteorološki časopis, 39, 71-82, 2005.
3. Damir Počakal, Energija zrna tuče u kontinentalnom dijelu Hrvatske, Doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geofizički odsjek, Zagreb 2012.
4. Maja Sajler Garmaz, Kezićev GS-001 uspješan protiv ledonosnih oblaka, Vjesnik 22.04.2009.
5. Gelo: Vlada me može smijeniti, ali tvrdim i dalje da je sustav obrane od tuče Skup i neučinkovit, INDEX, 25.8.2004.
6. Marina Biluš, Vlada smjenama kupuje mir-Rakete nikad i nigdje nisu spriječile tuču, Nacional br. 459, 31.08.2004.
7.  Informacija o funkcioniranju sustava obrane od tuče na području Osječko-baranjske županije, Upravnom odjelu za poljoprivredu i ruralni razvoj Osječko-baranjske županije, Materijal za sjednicu, siječanj 2013.