Počeci protivgradne zaštite u Makedoniji sežu u rane 70-e godine, prošlog vijeka, kada se pod rukovodstvom Hidrometeorološkog zavoda u Skoplju započelo sa protivgradnom zaštitom na 2,5 miliona hektara. Metodologija koja se primjenjivala u radu je bila metodom unošenja reagensa tj. zasijavanjem oblaka srebro-jodidomo putem protivgradnih raketa. Na terenu je formirano nekoliko protivgradnih centara sa kojih se rukovodilo radom 300 protivgradnih stanica na terenu. Kao takav, sistem je funkcionisao do raspada Jugoslavije, a u samoj Makedoniji se u tom vremenu razvila i proizvodnja protivgradnih raketa.

Radarski centar ”Topolčani“ sa „MRL-5“
Lanser za ispaljivanje raketa

Od osamostaljenja Makedonije, broj radarskih centara i protivgradnih stanica u stalnom je padu. Glavni uzrok je nezadovoljavajuća finansijska situacija u samoj državi. Iz pisanja makedonskih medija, čiji su elektronski članci dostupni putem interneta može se zaključiti da je protivgradna zaštita postala teret za Hidrometeorološki zavod u Skoplju i resorno Ministarsvo poljoprivrede. Usljed dugogodišnjeg neulaganja, oprema je zastarjela, a samim tim je pao i nivo kvaliteta usluge. U sezoni koja traje od maja do oktobra, ispuca se u prosjeku oko 200 raketa. Po pisanju medija, raspoloživa sredstva u sezni dozvoljavaju nabavku do 400 novih raketa. Resorno Ministarstvo za ovu djelatnost godišnje izdvoji 9-10 miliona makedonskih denara (1 euro=62,88 denara) što odgovara cifri od oko 158 000 eura.

Protivgradna raketa „WMR 9“ makedonske proizvodnje

Kao najkritičniji period u radu se navode mjeseci maj i jun, kada su najčešće pojave olujno-grmljavinskih nepogoda i najčešći nedostaci raketa. Alternativa protivgradnoj zaštiti u Makedoniji se pokušala pronaći u uvođenju podsticaja za osiguranje poljoprivredne proizvodnje, gdje bi država subvencionisla 30% iznosa osiguranja. Po pisanju medija i u javnosti dostupnim informacijama zahtjevi poljoprivrednika su bili minimalan iznos subvencije od 40%. Kako su inače sredstva od 70 miliona denara, planirana od makedonskog Ministarstva poljoprivrede, bila nedovoljna za planirane subvencije osiguranja, te samo nepostizanja dogovora sa poljoprivrednim proizvođačima, ovaj zamišljeni model nije zaživio u praksi. Čitav pomenuti proces oko ukidanja protivgradne zaštite i uvođenja osiguranja medijski je propraćen u sredstvima javnog informisanja, pri čemu su se jasno izdefinisale pristalice i protivnici protivgradne zaštite. Ocjene protivnika išle su tako daleko da su mediji pisali da se u Evropi protivgradna zaštita provodi samo u Srbiji i Makedoniji? Iznesene neistine ipak nisu bile dovoljne da uvjere javnost i prije svega korisnike usluge zaštite od grada da je rješenje u ukidanju protivgradne zaštite.

Radarski centri sa dometom radara

Situaciju je dodatno pogoršalo to što se kao jedna od  alternativa pojavila u  vidu protivgradnih mreža,  koje su nuđene makedonskim poljoprivrednicima po cijeni od 30-32 000 eura po hektaru od strane izraelskih proizvođača. Slične mreže su nuđene i po cjeni od 8000 eura po hektaru od strane makedonskih proizvođača, ali sa rokom trajanja mreža od tri godine. Cijela  situacija se zavšila tako  da je  protivgradna zaštita u Makedoniji  opstala do  danas, kao dio Hidrometeorološkog zavoda u Skoplju, pri Ministarstvu poljoprivrede Makedonije. Za rad su od nekadašnjih šest u funkciji ostala dva radarska centra, Gurište i Topolčani, sa kojih se rukovodi sa oko 250 lansirnih mjesta tj. protivgradnih stanica, raspoređenih na terenu. Od pomenutih 250 lansirnih mjesta godišnje u funkciji bude njih oko 98. Kako navode u Hidrometeorološkom zavodu, pomenuta dva radara su sasvim dovoljna da pokriju branjeno područje Makedonije. Na radare „MRL-5“ i „WSR 74“, koji su digitalizovani i instalisani na pomenuta dva radarska centra, tokom 2005. godine instalisan je suftver „ASU – MRL“ (Automated software for operation – Meteorological radar system) u svrhe poboljšanja protivgradne zaštite i mjerenja padavina.

Panoramski i vertikalni pokazivači sa softverom „ASU – MRL“

IZVORI:

  1. Vlado Spiridonov and Mladjen Curic, A sensitivity study of the hailstorm seeding, Hydrometeorological Institute of Macedonia, Macedonia, Institute of Meteorology, University of Belgrade, Serbia, 2011.
  2. Aleksandar Karanfilovski, Meteorological Radar Rain Intensity Estimation, Hydrometeorological Service Skopje, Republic of Macedonia, BALWOIS 2008 – Ohrid, Republic of Macedonia – 27, 31 May 2008.