U Sloveniji se od 1971. do 1989. godine, protivgradna zaštita sprovodila na površini od 1 milion hektara korišćenjem protivgradnih raketa, slično kao i u ostalim socijalističkim republikama nekadašnje Jugoslavije. Dakle, te davne 1971. na Žikaricama, kraj Maribora je osnovan radarski centar za protivgradnu zaštitu. Stručnu pomoć je pružao Hidrometeorološki zavod Slovenije a na centar je dopremljen rashodovani vojni radar „3MK-7“. Na branjenom terenu od 250 000 hektara je postavljeno sto lansirnih mjesta odnosno protivgradnih stanica čijim radom se rukovodilo sa navedenog Centra. Do 1979. godine djelatnost je zakonski regulisana i prešla je kompletno ne finansiranje iz republičkog budžeta. To je omogućilo proširenje branjenog područja na, već pomenutih, milion hektara i povećanje broja protivgradnih  stanica na 120. Godine 1981. nabavljen je američki radar „WR-77“ i postavljen na Centar Žikarice a od 1984. godine, radar je premješten na novoformirani Centar Lisca. Već 1989. godine nabavljen je i moderniji radar „DWSR-88“ koji je trebao biti postavljen na novi centar Slavnik ali do puštanja u rad navedenog centra nije nikada došlo. Gašenje protivgradne zaštite u Sloveniji je započelo 1989. godine, smanjenjem broja protivgradnih stanica a okončano je 1996. godine. Ukidanju je prthodila  studija iz 1988. godine, kojom hidrometeorološki zavod nije potvrdio efikasnost zaštite od grada u tadašnjoj SR Sloveniji. Od 1997. godine je u sloveniji i zvanično ukinuta protivgradna zaštita. Kao glavni razlozi ukidanja se navodi nezadovoljstvo efektima zaštite od grada a poseban problem su predstavljale i često neispravne protivgradne rakete, koje su se nakon raspada Jugoslavije otežano nabavljale. Od 2001. godine radar „DWSR-88“ je u funkciji na Centru Lisca.

Radar „3Mk7“ i protivgradne rakete „Sako“

Godine 1999., dvije  godine od ukidanja protivgradne zaštite raketama, na oko 300 000 hektara protivgradnu zaštitu, zasijavanjem oblaka srebro-jodidom iz aviona, organizuje aero klub iz Maribora u saradnji sa  austrijskim kolegama iz Graca.

Broj dana sa pojavom grada u Sloveniji

U Sloveniji postoje brojni zagovornici proširenja područja zaštite od grada, kojima u prilog idu uspješni rezultati iz Austrije i Grčke, koje na sličan način, tačnije uz pomoć vazduhoplova vrše pomenutu djelatnost. Tokom 2011. godine na teritoriji Slovenije je utvrđena šteta od grada na 271 100 hektara, i iznosu od preko 7  miliona evra.

Branjeno područje od grada - područje avio zasijavanja u Sloveniji 2012. godine
Kukuruz uništen gradom (Slovenija)

Pomenuta šteta se odnosi samo na poljoprivrednu proizvodnju i ne uključuje oštećenja imovine. Za projekat zaštite od grada na  240 000 hektara u okolini Maribora (na sjeveru do granice s Austrijom na jugu do granice s Hrvatskom), putem avio zasijavanja, Ministarstvo poljoprivrede i okoliša Republike Slovenije je tokom 2011. godine u budžetu obezbjedilo 74 500 eura. Opština Maribor je u pomenutom projektu učestvovala sa  6000 eura. Ukupni troškovi avio kluba iz Maribora, uključujući i troškove osiguranja, posade, goriva, reagensa i baklji iznosili su 160 000 eura, kao i u toku nekoliko prethodnih sezona.   Iste 2011. godine Aero klub je ugovorio pružanje usluga zasijavanja oblaka srebro-jodidom (AgJ) sa 42 opštine u Sloveniji. Problemi sa kojima se susreću u aero klubu Maribor je izostanak veće finansijske podrške državnih institucija, neblagovremena najava nepogoda sa radarskog centra na Lisci (ne postoji direktna veza) i nedostatak meteorologa (u aero klubu nije zaposlen ni jedan). Ministarstvo poljoprivrede i okoliša Slovenije planira da za eksperiment provjere uspješnoti zaštite od grada, počevši od 2012. godine, u dvije godine izdvoji po 57 000 eura godišnje. Rezultati bi se bazirali prije svega na mjerenja gradomjerima smanjenja kinetičke energije i veličine zrna grada.

Meteorološki radar na Lisci i slika kakvu daje na pokazivaču
Avion aerokluba Maribor

IZVORI:

  1. Klemen Bergant, Ali res lahko ukrotimo nevihte? (Ne)smisel obrambe pred točo, Revija UJMA, 25 številka, str. 240-248, Letnik 2011.
  2. Marjan Divjak, Zgodovina radarskega zaznavanja padavin v Sloveniji, Pol stoletja Slov. met. drušstva, str. 80-85, SMD, Ljubljana 2004.
  3. Marjan Divjak, Jožef Roškar, Tanja Cegnar, Branko Gregorčič, Jože Rakovec,Lučka Kajfež Bogataj, Toča in obramba pred njo, Ministarstvo za okolje in prostor, Agencija Republike Slovenije za okolje, Ljubljana, februar 2005.
  4. Miha Rubin, Urban Červek, Letalo za obrambo pred točo še na tleh, Delo, 17.05.2012.