Zaštita od grada u Mađarskoj

Mađarska je srednjoevropska zemlja u kojoj oluje sa gradom izazivaju česte i velike štete, naročito u poljoprivredi. Tradicija zaštite od grada u ovoj zemlji je istorijski dosta duga i datira iz vremena Austro-ugarske monarhije kada su u svrhu odbrane od ove štetne pojave prvo građeni zvonici a nešto kasnije, početkom XX vijeka, uvođeni protivgradni topovi. Kasniji pokušaji da se osavremeni protivgradna zaštita datiraju iz godina nakon Drugog svjetskog rata, ali do konkretne realizacije dolazi tek 70-ih godina prošloga vijeka. Dakle, početkom pomenutih 70-ih delegacija iz Mađarske odlazi u tadašnji SSSR, gdje se upoznaje sa najsavremenijim metodama suzbijanja grada. Do 1975. godine vrše se uglavnom administrativne pripreme, a iste godine se nabavlja meteorološki radar. Počevši od 1976. godine započinje aktivna zaštita od grada u Mađarskoj. Branjeno je područje od oko 1500 km², uglavnom na području županije Baranja uz administrativnu granicu sa tadašnjom Jugoslavijom. Sistem se temeljio na upotrebi sovjetskih protivgradnih raketa: „Oblako“, „PGI“ i „Alzanj“, koje su se ispaljivale sa oko 40 lansirnih mjesta tj. protivgradnih stanica. Sistem je pored učinkovitosti pokazao i nedostatke, prije svega administrativne prirode, naročito zbog velikog broja zaposlenih, što ga je činilo dosta skupim. Kao takav, sistem je opstao do 1990. godine kada se ukida, prije svega iz političkih razloga.

 Kao alternativa od 1991. godine se u mađarskoj osniva udruženje „NEFELA“ sa svrhom zaštite od grada područja od 1,4 miliona hektara u južnoj Mađarskoj, koje obuhvta županije: Baranja, Somođ i Tolna. Inicijalna sredstva, od preko 100 000 eura obezbjedili su Nacionalna meteorološka služba i osiguravajuće kuće u odnosu 75:25%. Metodologija po kojoj se radi u udruženju „NEFELA“ tj. Mađarskoj, izvorno je francuska i zasniva se na unošenju srebro-jodida u gradonosne oblake putem generatora sa zemlje. Na branjenom području ukupno je raspoređen 141 generator i to 
po županijama: 44 u Baranji, 60 u Somođi i 37 u Tolni. Otprilike je na svakih 100 km² razmješten po jedan prizemni generator.

U nastojanju da prošire područje djelovanja i privuku nove članove u udruženju iznose da je efikasnost, ovakvog sitema protivgradne zaštite 70%. Kao ono čime se rukovode za ovakve, dosta visoke, ocjene rezultata rada ističu odnos uplaćenih i isplaćenih suma osiguranja. Kao karakteristične, u pomenutom odnosu, ističu periode: 1962-1976. godine, kada nije vršena nikakva zaštita od grada, sa odnosom 4,3%; 1976-1990. godine, kada se provodila zaštita raketom tehnologijom, sa odnosom 3,35% te period 1991-2006. godine, kada se provodi zaštita prizemnim generatorima, sa odnosom 0,99%. Odmah se može zaključiti da je ovakav način procjene sam po sebi nejasan i neobjektivan a da je sama iskazana efikasnost upitna. Kao dokaz ovakve primjedbe ističe se to što se uz pomoć protivgradne zaštite Srbije pokušava obnoviti raketni metod zasijavanja oblaka, za šta je izrađena studija izvodljivosti i konkurisano prema IPA fondovima.

Tokom izrade pomenute studije u protivgradnoj zaštiti Srbije došli su do saznanja da je efikasnost zasijavanja oblaka prizemnim generatorma tj. protivgradne zaštite u Mađarskoj svega 20%. Samo udruženje „NEFELA“ ima pet stalno zaposlenih lica a u toku sezone se angažuje 8 meteorologa. Broj članova Udruženja je preko 1000, od čega je oko 600 velikih poljoprivrednika (obrađuju 30% raspoloživih obradivih površina na branjenom području), 634 druga udruženja i lokalne uprave te nekoliko osiguravajućih društava. Udruženje, pored radarskih slika Nacionalne meteorološke službe (koje su dostupne internetom) koristi i radar „MRL-5“ za osmatranje i najavu nepogoda. Tokom sezone, koja traje od 01. maja do 30. septembra, prosječno je oko 62 dana sa uključivanjem generatora. Svaki generator u sezoni  radi  prosječno  oko 200  sati.  Za  jedan sat  rada prizemni generator sagori se oko  0,8 do 1 litar otopine srebro-jodida u acetonu. Kompletna sezona košta između 100 i 160 miliona forinti (1euro=277 forinti, sezona 2010. godine je koštala 128 miliona forinti što je oko 462 100 eura) Navedena Sredstva se obezbjeđuju od donatora, iz državih podsticaja i od članarine.

Po podacima, dostupnim sa zvaničnog sajta „NEFELA-e“, članarina se ubire na način da veliki plantažeri (voćari, vinogradari) plaćaju 1,8 eura po hektaru, ostali poljoprivrednici 0,79 eura po hektaru, lokalne uprave do 5000 stanovnika 0,09 eura po glavi (odnosno stanovniku), lokalne uprave od 5000 do 50 000 stanovnika 0,05 eura po glavi i lokalne uprave preko 50 000 stanovnika 0,03 eura po glavi tj. stanovniku. Pored svega iznesenog, činjenica je da u Mađarkoj nisu zadovoljni ovakvom protivgradnom zaštitom i njenim učinkom. Dosadašnji modaliteti poboljšanja iste nisu dali očekivane rezultate. Naprimjer, pod rukovodstvom univerziteta u Debrecinu iz Belgije je nabavljeno 7 protivgradnih topova, koji su isprobani, ali nisu našli širu primjenu. Po poslednjim medijskim informacijama i kontaktima iz protivgradne zaštite Srbije najveća očekivanja su upravo od projekta „oživljavanja” raketnog sistema u koji se polako pokušavaju uključiti „NEFELA“ i Nacionalna meteorološka služba Mađarske.

IZVORI:

1. Grabant Andrea, Jégesöelháritás s dél-dunántülon szakdolgozat, Eötvös Loránd Tudományegyetem Természettudományi Kar Környezettudományi Centrum, Budapest 2010.
2. Országos Meteorológiai Szolgálat, A korábbi magyarországi jégelháritási rendszer tapasztalatai, 2012.
3. Zombori Gyöngyi, Reflektivitás méréseken alapuló jégesö detektálás lehetöségei az omsz radarhálózatával, Eötvös Lóránd Tudományegyetem Meteorológiai Tanszék, Budapest, 2010.
4. Bereczki Károly, NEFELA Dél-magyarországi Jégesőelhárítási Egyesülés, 2011.