Veza klimatskih promjena i pojave grada je takva da ako se ostvaruje scenario povećanja temperatura na zemlji to direktno vodi ka većoj nestabilnosti atmosfere i većoj čestini i intenzitetu gradonosnih procesa. Poremećaj pluviometrijskog režima, pri kome bi se padavine izlučivale u manjem broju dana i intenzivnijim procesima takođe djeluje u istom pravcu.
Globalna promjena klime sigurno je, ne samo veoma zanimljiva ekološka tema, nego ona po svojim posljedicama zadire u sve pore života na našoj planeti. U klimatologiji, pojam klime, se najčešće vezuje za višegodišnji režim vremena. Jedna od oznatijih je definicija Sovjetskog klimatologa B.P.Alisova: „Klima je zakonita naizmjeničnost meteoroloških procesa, određena kompleksom fizičko-geografskih uslova, koja se ispoljava u mnogogodišnjem režimu vremena, osmatranom u određenom vremenu. Klima podrazumjeva kompleksan i dinamičan sistemu koji čine atmosfera, hidrosfera, kriosfera, biosfera (čovjek, biljni i životinjski svijet), kao i složene međusobne interakcije između ovih komponenata (podsistema). Dinamičnost klimatskog sistema karakteriše se promjenama, pod uticajem sopstvene dinamike ali i pod uticajem spoljašnjih prirodnih i antropogenih faktora.
Zaključak istraživanja američkih naučnika na Arktiku i sjevernom Atlantiku je da su se od rađanja ljudske civilizacije, prije pet hiljada godina, najveće klimatske promjene dogodile u zadnjih nekoliko decenija.
Vodeći ruski naučnici i akademici V. S. Baškircev i G. P. Maščin, koji se bave problemima klimatskih promjena, dokazali su povezanost dužine Sunčevog ciklusa i površinske temperature na sjevernoj, vjerovatnoćom 95-97%. Prema njihovim projekcijama u naredne dvije decenije nastupiće trend blagog zahlađenja.
Velika razlika između prijašnjeg „katastrofičkog” i sadašnjeg klimatskog „ekooptimističkog” modela je u odnosu na odgovornost čovjeka, odnosno naše civilizacije na klimatske promjene. I dok su prijašnji klimatolozi u čovjeka kao glavnog krivca upirali prstom, današnji klimatolozi skloni su čovjeka osloboditi odgovornosti za takve promjene. Zanimljivo je koje razloge navode u povtrdi svojih tvrdnji. Novi klimatski modeli temelje se na drugim činiocima. Jedan od njih je i uticaj takozvanih aerosola, tj. sitnih mikroskopskih čestica, bilo tečnih ili čvrstih, koje lebde u atmosferi. Mora se naglasiti, kako ni klimatolozima koji su pravili prijašnje klimatske modele, aerosoli nisu bili nepoznati. Ali, imali su daleko manje značenja u oblikovanju klime, nego što im se pridaje po novim klimatskim modelima.