Godine 1998. u sistem ulazi opština Šamac a tokom 2001. godine slijedi ulazak opština: Pelagićevo, Donji Žabar i Doboj. Proširenje poligona dejstva na istok RS nastavlja se 2002. godine ulaskom u sistem opštine Bijeljina, a iste godine u sistem ulazi i grad Banja Luka. Od 2003. godine djelatnost zaštite od grada u RS je zakonski uređena, od kada je na snazi Zakon o protivgradnoj zaštiti. Pomenuti Zakon je sa izmjenama i dopunama iz 2008. godine na snazi i danas. I u godinama koje će uslijediti nastaviće se trend ekspanzije branjenog područja tako što u sistem 2004. godine ulazi opština Modriča a dvije godine kasnije, 2006. godine, opština Bosanski Brod. Od 2005. godine u funkciji je i objekat Regionalnog radarskog centra na lokaciji u Novoj Topoli. Tokom 2007. godine sistem se širi na opštine Prnjavor i Bratunac a 2008. godine u sistem ulaze opštine Derventa i Zvornik. Od 2009. godine preduzeće djelatnost obavlja pod nazivom Javno preduzeće „Protigradna preventiva Republike Srpske” a.d. Gradiška. Proširenje branjenog područja, 2010. godine obuhvatilo je opštine Petrovo, Oštra Luka, Vukosavlje i „eksperimentalno” Srebrenicu a tokom 2012. godine u sistem ulaze i opštine Lopare i Ugljevik. Sa poslednje dvije opštine u sistemu zaštite od grada, nalazi se 24 lokalne samouprave a branjeno područje je veličine od preko 900 000 hektara (9000 km²). Za ispaljivanje protivgradnih raketa na terenu je razmješteno 208 protivgradnih stanica. Godišnji troškovi operativnog rada su oko 650 000 eura. Teškoće koje su u poratnom periodu otežavale rad sistema zaštite od grada bile su vezane za kontrolu vazdušnog prostora BiH od strane međunarodnih vojnih snaga (SFOR, ESFOR..). Na sistem protivgradne zaštite u RS, uz vlastito finansiranje, nadovezani su Brčko Distrikt BiH, od 2002. godine i opština Gradačac iz FBiH od 2003. godine. Radi analize ekonomske opravdanosti protivgradne zaštite izrađena je Studija Instituta za ekonomiku poljoprivrede Banja Luka. U Studiji, kvantifikacija koristi protivgradne zaštite je izvršena za područje 17 lokalnih samouprava RS, koje su 2009. godine bile predmet zaštite. Na području ovih 17 lokalnih samouprava u periodu 2006-2009. godine prosječna poljoprivredna proizvodnja je iznosila 392 miliona KM. Uvrštavanjem u model parametara: 3% teritorije godišnje zahvaćene gradom i efikasnosti protivgradne zaštite od 50%, došlo se do podatka da se zahvaljujući protivgradnoj zaštiti na posmatranom području svake godine spasi poljoprivrednih proizvoda u protuvrijednosti 5 882 000 KM tj. na uloženu 1 KM vraćalo se 5 KM. Uzimajući u obzir navedene analize te stanje opremljenosti i nedovršenost sistema, Preduzeće je izradilo „Strategiju razvoja protivgradne zaštite RS” kojom se predviđa dogradnja i opremanje savremenog, tehnički opremljenog sistema protivgradne zaštite na teritoriji RS. Strategija je usvojena je od strane Vlade RS u junu 2010. godine.