Ruska Federacija  ima dugu i značajnu istoriju protivgradne zaštite, naročito savremenijeg, naučno zasnovanog, dijela koji se odnosi na period od 50-ih godina XX vijeka. U pomenutom periodu su razvijene metodologije i metode za suzbijanje grada, te je sproveden niz eksperimenata čiji je značaj za razvoj svjetske meteorološke nauke nemjerljiv. Godine 1956., Planinski geofizički institut u Naljčiku započeo je niz istraževanja i eksperimenata sa ciljem sprečavanja pojave grada. U prvoj fazi, od 1956. do 1959. godine, razjašnjen je mehanizam padavina, proučavana je kristalizacija u super ohlađenim oblacima te metode unošenja reagensa u pomenute oblake. Tokom 1960. i 1961. godine pod rukovodstvom profesora Sulakvelidzea, prvog direktora Instituta u Naljčiku vršeno je eksperimentalno unošenje reagensa u oblake putem protivavionskih topova 100 mm. U istom periodu je razvijana i radarska tehnika za namjene protivgradne zaštite. Eksperimenti su provođeni na 350 000 hektara u Sjevernoj Osetiji, a 1967. godine sistem postaje operativan. Protivgradni sistemi prve generacije koji su ušli u upotrebu, te kasnije usavršavani, su: artiljerijski sistem „Elbrus-4”, raketni sistemi „PGI-M”, „Oblako”, „Alazanj-2M”, „Alazanj-3M”, „Alazanj-ChM-15”, „Alazanj-5”. Počevši od 1973. godine u upotrebu se uvode meteorološki radari „MRL-5“.

Sistem „Elbrus 4“ Sistem „Oblako“

Do 1985. godine branjeno područje u regionu sjevernog Kavkaza obuhvatilo je teritoriju od 795 000 hektara. Počevši od 1984. godine iz upotrebe se izbacuju protivavionski topovi, kao sredstvo za unos reagensa a od 1986. godine uvode se protivgradne rakete druge generacije Alzanj-6 i Kristal kao i kompleks Nebo sa dometom od 12 km, daljinskim upravljanjem, i  kasetnom glavom sa 2% srebro-jodida. Prosječna efikasnost zaštite od grada u SSSR-u tokom perioda od 1967. do 1980.  godine bila je 78%, a  u periodu od  1981. do  2000. godine porasla je na  86%. Počevši od 1988. godine operativno je bilo 6 radara MRL-5 sa 106 protivgradnih stanica. Služba je imala 760 zaposlenih a branjeno područje je obuhvatilo 1 130 000 hektara. U godinama koje su uslijedile neposredno nakon raspada SSSR-a rad protivgradne zaštite je bio znatno otežan iz finansijskih razloga ali se prvih godina XXI vijeka stanje znatno popravilo. Savremeni koncepti protivgradne zaštite koji se primjenjuju u Rusiji u stalnom su razvoju i svakako su bez premca u svijetu.

Stacionarni „MRL-5“ Pokretni „MRL-5“

U Rusiji zaštitu od grada finansiraju iz federalnih fondova. Na području Ruske Federacije većina oluja sa gradom događa se u regionu sjevernog Kavkaza a zbog učestalosti pojave grada branjeno područje se stalno proširuje.  Branjena teritorija je dostigla veličinu od 3 miliona hektara i prostire se u više federalnih jedinica Rusije.

Projektili i protivgradne rakete sovjetske i ruske proizvodnje Protivgradna sredstva 1 generacije ( s lijeva na desno): granata „Elbrus-4 (100mm)”, „Alzanj-2M-1St”, „Alzanj-2M”; Protivgradna sredstva 2 generacije: „Kristal” i „Nebo”; Protivgradna sredstva 3 generacije: „AS”, „Alan-3”, „Darg” , „Alzanj-9” i „Alan-2”

Sadašnja ruska protivgradna zaštita konstruisana je na hipotezama ubrzavanja formiranja padavina u dijelovima oblaka gdje nastaju i razvijaju se embriji grada. Teritorijalno je organizovana u više militarizovanih službi sa namjenom za aktivna dejstva na meteorološke i ostale geofizičke procese. Južno-Krasnodarska militarizovana služba posjeduje centre u Labinskom, Mostovskom, Čamljikskom, Novokubanskom, Poputnenskom, Otradenskom i Lapadnom rejonu sa ukupnom branjenom teritorijom od 830 000 hektara.

Automatizovani sistem „Antigrad”

Krasnodarska militarizovana služba raspoređene su 53 protivgradne stanice i šest meteoroloških radara MRL-5. Procjenjena efikasnost dejstva je između 91 i 99% a finansijski efekti dejstva protivgradne zaštite su 550 miliona rubalja (1 euro = 40,66 rubalja). Stavropoljska militarizovana služba brani teritoriju od 680 000 hektara u rejonima: Kočubevskom, Andropovskom, Špakovskom, Kirovskom i Predgornom. Na navedenom geoprostoru su raspoređene 44 protivgradne stanice sa kojih se godišnje ispali između 2000 i 4500 protivgradnih raketa. Ekonomski efekat protivgradne zaštite u ovoj ruskoj žitnici je procjenjen na 700 miliona rubalja. Sjeverno-Kavkaska    militarizovana    služba    brani   područje  od   preko  834 000  hektara. Na pomenutom području   su  raspoređene 62 protivgradne stanice. Godišnje se utroši između  2000 i 3000  protivgradnih raketa čime se postiže efikasnost do 88%. U svrhu daljnjeg tehnološkog napretka protivgradne zaštite u Rusiji su razvijeni mali automatizovani raketni sistemi treće generacije „Alan”, „Darg” i „Alzanj 9” za automatski lanser „Elia”. Meteorološki radari su opremljeni softverima ASU-MRL. Koncept usavršavanja sistema protivgradne zaštite zasnovan je na automatizaciji operacija zasijavanja u svrhu smanjenja broja osoblja i njihovih grešaka, poboljšanja indentifikacije grada i zona njegovog formiranja, povećanje efikasnosti reagensa i njegovoj ekološkoj čistoći te ukupnom smanjenju troškova kako raketa tako i cjelokupnog sistema. Tehnologija realizovana uz pomoć automatizovanog sistema „Antigrad”, sastavljena je od meteorološkog radara sa kojega se  može upravljati sa 30 do 50 automatskih protivgradnih stanica.

Na branjenom prostoru koje pokriva Južno-Radarska slika digitalizovanog radara MRL-5 u Stavropolju

Automatizovanim lanserima tipa Alan MZ i Darg upravlja se daljinski, ispaljivanje raketa se osigurava i u manuelnom i u automatskom režimu, kako bi se eliminisalo ispaljivanje raketa u zabranjenim sektorima i kod neispravnog rukovanja lanserom.

Automatski lanser Elia

Centralna jedinica sistema je „MRL-5“ meteorološki radar sa dvije talasne dužine, koji radi u „X“ i „S“ pojasima. Ovaj sistem omogućava operatoru da nadgleda oluje na području od 300 kilometara oko radarskog centra, a u realnom vremenu procjenjuje vertikalno razvijanje, intezitet, brzinu kretanja, vjerovatnoću grada, kao i prisutnost grada. Sa takvim informacijama, radarski operator uspostavlja područja zasijavanja. Nakon toga, softver izračunava koliko raketa treba biti lansirano za pokrivanje područja zasijavanja; procenat pokrivenosti; koji lansirni položaji učestvuju u akciji i uglove azimuta za  ispaljivanje   raketa. Softver takođe  uvodi  ispravke u  koordinate ispaljivanja, uzimajući u obzir brzinu kretanja i smjer oblaka. Ostale prednosti sistema su jednostavnost korištenja i operativna sigurnost (indeks pouzdanosti 0.999999).

Automatski lanser protivgradnih raketa u dejstvu

Multifunkcionalni automatski „Elia” lanser ima zamjenjivi paket za navođenje  koji sadrži 16 navođenih cijevi (4 x 4) za rakete „Alazanj-6” ( kalibra 83 mm) sa novom kristalizirajućim sastavom „AD-1“ sa 8% srebro-jodida, 25 navođenih cijevi (5 x 5) za rakete „Darg” (kalibar 60 mm) sa kristalizirajućim agensom „AD-1“ sa 8% srebro-jodida, 36 cijevi (6 x 6) za rakete „Alan-2” (kalibar 60 mm) sa kristalizirajućim agensom sa 4% srebro-jodida  i 49 cijevi (7 x 7) za rakete „AS” (kalibar 56 mm) sa novim kristalizirajućim sastavom sa 4% srebro-jodida. Po planovima razvoja do 2030. godine predviđeno je dalje unapređenje sistema protivgradne zaštite u Rusiji, koje obuhvata njegovu modernizaciju i proširenje branjenog područja.

Prikaz planšete sa prodorom gradonosnog procesa na području Stavropolja
Fragment automatskog zasijavanja superćelijskog gradonosnog procesa

IZVORI:

  1. M.T. Abšaev, A.M. Abšaev, A.M. Malkarova, V.A. Pometelьnikov, organizaciЯ i provedenie protivogradovoЙ zaЩitЫ, FederaLЬnaЯ služba po gidrometeorologii i monitoringu okružaЮЩeЙ sredЫ, Nalьčik, 2010.
  2. Valery N. Stasenko, Aktivnosti protivgradne zaštite u Ruskoj Federaciji, Russian Federal Service for Hydrometeorology and Environmental Monitoring Moscow, Naljčik 2003.
  3. Magomet T. Abshaev, Ruska raketna tehnologija protivgradne zaštite, High-Mountain geophysical Institute, Nalchik, Russia, Naljčik 2003. (Prevod)