U odnosu na prethodno obrađene zemlje Evrope nije moguće govoriti o postojanju bilo kakve organizovane zaštite od grada na ostatku kontinenta, ali svakako ne može se reći ni da ne postoji potreba za time. Po trendovima, u budućnosti ćemo imati još veći broj zemalja sa, na različite načine, organizovanom, razmatranom, djelatnošću. Uprkos umnogome zastupljenijim mogućnostima pasivnih metoda zaštite od grada, naročito na djelu Evrope, koji se nekada smatrao zapadnom hemisferom, činjenice govore da se nije došlo do trajnog rješenja u rješavanju problema šteta od grada. Ovakve tvrdnje potkrepljuju štampani i elektronski mediji koji su u periodu toplijeg dijela godine krcati informacijama o štetama uzrokovanim gradom, kao i pokušajima pojedinaca da nešto učine na rješavanju pomenute problematike. Najbolji tj. skorašnji primjer za prethodno izneseno je pisanje portugalske štampe, što su prenijeli i elektronski mediji, o slučaju iz 2011. godine, kada je neki farmer pokušao spriječiti padanje grada ispaljivanjem protivgradnih raketa, nabavljenih na ilegalnom tržištu. Kako bilo, da li je u pitanju bila tehnička neispravnost ili nestručnost farmera tj. nazovimo ga raketara, nekoliko raketa je završilo na krovovima obližnjih kuća što je dovelo do intervencije policije i zaplijene raketa. Za razliku od slučaja iz Portugalije u Belgiji imamo pravu najezdu reklama, opet putem štampanih i elektronskih medija, za protivgradne topove, koji se nude belgijskim farmerima kao rješenje za njihove probleme. Protivgradni topovi su belgijski proizvod i kupuju ih brojni farmeri, kako u Belgiji tako i u Francuskoj, Holandiji, Turskoj…
U prethodnom dijelu, vezanom za Mađarsku pomenuto je da su belgijski topovi isprobani i u ovoj zemlji ali nisu našli veću primjenu. Cijena protivgradnih topova proizvedenih u Belgiji je oko 60 000 eura pa su se poslednjih godina pojavili i jeftiniji topovi Španske proizvodnje koji sa montažom koštaju 42 000 eura. Po izjavama zastupnika, španskog proizvođača, datim medijima do 2007. godine prodano je preko 30 protivgradnih topova. Najveći broj prodan je u Flandriji u regiji Sint Truiden. Zanimljiv je i slučaj da je u gradu Genku, na parkingu prodajnog centra Forda 2011. godine postavljeno više protivgradnih topova, nakon što je u nevremenu praćenom gradom oštećeno preko 3000 novih vozila.
Ne ulazeći u razmatranje da li su proizvođači toliko sigurni u kvalitet svojih proizvoda ili je u pitanju običan marketinški trik ne može se ne istaći da je reklama za protivgradne topove dobra uprkos ne baš dobrim rezultatima, u suzbijanju grada, kod dosadašnjih korisnika, pri čemu se prvenstveno misli na italijane. O ponudi protivgradnih mreža i njihovom reklamiranju kao jedinog rješenja u Belgiji jednostavno je nemoguće govoriti jer zbog manjka sunčanih sati voće se ne smije dodatno zasjenjivati.
Pored ranije pomenutih protivgradnih topova belgijske proizvodnje u Turskoj poljoprivredni proizvođači nabavljaju ove proizvode i iz Novog Zelanda. Najnoviji primjer doduše dolazi sa azijskog dijela Turske, tačnije iz okoline Burse ali ga vrijedi spomenuti. Po pisanju medija pomenuti topovi su po pojedinačnoj cijeni od 70 000 dolara nabavljeni 2011. godine, radi zaštite 250 hektara voćnjaka na navedenom području.
